Monday, 2 February 2015

Što sam naučila volontirajući u Portugalu




I tako sam počela pisati svoj blog. Koliko god jednostavna bila, ovu sam rečenicu koristila toliko puta dosad kada sam odlučila nešto započeti. I funkcioniralo je sasvim u redu.

A i više nego u redu funkcioniralo je u slučaju Portugala i moje volonterske avanture u toj zemlji.

Nakon što sam završila studij portugalskog, a obzirom da sam već posjetila Lisabon, došlo je vrijeme da još malo bolje upoznam Portugal.

No, nije se radilo samo o upoznavanju zemlje, nego više mojih vlastitih granica. Koliko daleko mogu otići ovaj puta? Kako ću preživjeti mjesec dana s grupom potpunih stranaca iz cijelog svijeta – radeći, živeći i dijeleći zajedno?

Iako sam već posjetila neke kampove tijekom srednje škole, nikada nisam išla potpuno sama. Pa, za nekoga kome je bilo neugodno čak i u maloj grupi ljudi, ovo će putovanje biti velika stvar.

Kamp u kojem sam volontirala nalazio se u dobro poznatoj, prekrasnoj pokrajini Algarve, na samom jugu Portugala, ili točnije u gradiću Loulé. Naš se kamp bavio organizacijom jazz festivala po kojem je zajednica u Louléu izrazito poznata u cijelom svijetu. Tamo su ugostili imena poput Pata Methenya, Brada Mehldaua, da samo spomenem neke od glazbenika. Loulé se tim festivalom bavi nizom godina i također uvijek u suradnji s volonterskim kampovima diljem svijeta.

Bilo je to prvi puta da putujem s pravim ruksakom, spakirana po svim pravilima backpackera.

Dogodilo se da sam stigla gotovo zadnja u kamp jer sam uhvatila kasni bus iz Lisabona za Loulé. Pokupio me kombijem jedan od voditelja kampa rekavši mi da su se svi već smjestili.

Bili smo smješteni u dvorani lokalne škole. I dečki i cure, svih 15 i nešto nas spavali smo u istoj dvorani. Kad me prošao početni šok jer sam okružena s toliko novih ljudi, dobila sam svoje mjesto za spavanje između dvojice dečkiju, jednog iz Srbije i drugog iz Mađarske. Sve moje stvari su sada bile razbacane između te dvojice neznanaca. Tako je prošla noć, probudili smo se i sve se činilo manje zastrašujućim. Pokazalo se točnim moje skromno pouzdanje da će sve biti super i ljudi iz dvorane u Louléu su ubrzo postali obitelj. Moram tu ubrojiti i naše voditelje kampa i ostale članove Centra za mlade u Louléu koji su živjeli i radili s nama tijekom čitavog tog vremena.

Osim našeg posla, koji se sastojao od lijepljenja plakata  i pripremanja pozornice za festival, osim puno zabave na prekrasnim plažama Algarvea, izleta na koje su nas vodili naši voditelji kampa, itd., naučila sam da ljudi imaju tu prekrasnu sposobnost da stvore dom gdje god i s kim god da jesu. Tvoja obitelj može biti bilo gdje, ako to dopustiš. 


Nekoliko savjeta za sudjelovanje u međunarodnim volonterskim kampovima:

 - probajte ići sami – čekaju te novi prijatelji!

-nemojte se bojati da ćete se izgubiti – ljudi će ti uvijek pomoći, ako pitaš.

- držite se svoje grupe volontera, zajednički rad je zabavan.

Evo i nekoliko izraza na europskom portugalskom, ako planirate posjetiti Portugal:

„Olá“ – „Bok“

„Bom dia“ [bong-deer] – do otprilike 12 popodne.: „Dobro jutro“

„Boa tarde“ [boah-tard]   -nakon 12 popodne dok se ne smrači „Dobro veče“

„Boa noite“ [boah-no-ee-te] -  otkad se smrači pa do ponoći: „Dobro veče/Laku noć“  

 „Desculpe“  [des-cool-peh] – „Oprostite“, „Ispričavam se“.

„Com licença“ [co-lee-sensah] – „Ispričavam se“ (kada želite proći, npr.)

„Obrigado (muškarci) /obrigada (žene)“ – „Hvala“

„De nada“  - „Nema na čemu“ (odgovor na „Hvala vam“)

„Tudo bem?“ [too-doo bah-ing] – „Kako si/ste/Šta ima?“

„Adeus“ – „Doviđenja“

„Tchau“ – „Bok/ciao“

„Fixe!“  - „Cool!“ , „Fora!“

„Como se diz em português“... [coo-mo seh deesh en poor-too-gaysh] „Kako se na portugalskom kaže...“

„Cerveja“ – Pivo

„Vinho“  - Vino

„bica“ – kava slična espressu, ali duža (neki kažu da je riječ nastala kao skraćenica od  „beba isso com açucar“ ili „piti sa šećerom“, što znači da morate staviti šećera i po mogućnosti jesti nešto slatko s time, jer se može dogoditi da bude pregorka za neprilagođen želudac

 „Bacalhau à Brás“ –portugalsko jelo – bakalar na bijelo – komadići bakalara, luka i tanko narezanih pečenih krumpira u kajgani.

 „Pastel de nata“  - tradicionalna kremasta portugalska slastica od jaja.

Pogledajte također i moje slike iz Algarvea: 







No comments:

Post a Comment